Predmet diskusije: Centar za Prirodnjacke Studije :: pocetak foruma

Upisao markonius dana 31.10.2017 21:15
#37417

Poštvani gospodine Miroljube! Vidim da ljudi postavljaju razna pitanja a ne samo o stvaranju, kako upućuje naslov, pa ću biti slobodan da i ja pitam nešto, nadam se da mi ne zamerate!? Zapravo bih da napišem i neki red malo o sebi... Moji roditelji su bili adventisti i moje obe sestre su krštene takođe u advantističkoj crkvi. Samo ja nisam. Kasno sam rođen. Tj. moj otac je imao već 50godina kada me je majka rodila sa svojih 43. Kao klinaca me je otac malo vodio u crkvu, ali ne zadugo jer se on u to vreme, reći ću "odmetnuo" od crkve! Zapravo nisam uopšte kršten. Počeo sam da vas pratim kada mi je sestra nedavno poslala link sa jutjuba! Od tad pa do sad pogledao sam svaki vaš video i svaku kolumnu! Jako mi se sviđa vaša priča jer me je dosta stvari podsetilo na priču mog pokojnog oca! Nakon smrti mog oca, što je evo već nekih 18 godina, prešao sam u grad da se školujem i da živim... Sećam se... prva tri dana nisam mogao da spavam jer sam konstantno čuo šuštanje gradske vreve u ušima iako smo živeli u mirnom kraju grada. Pitao sam druge da li to čuju i oni su mi se smejali! Tada sam shvatio da ljudi iz grada, ne znaju šta je prava tišina! Bio sam energičan momak i željan izazova i nekako sam se brzo našao u društvu mangupa... Ne moram da vam crtam da bi ste shvatili šta to znači! Tada sam imao osamnaest godina! Dakle ulica me je dočekala širom raširenih ruku! Probao sam sve, prošao sam i robiju. Nikada nisam bio lenj i posao i rad su mi kasnije pomogli da se koliko toliko sklonim od lošeg društva. Vremenom sam se na svojoj koži uverio koliko ljudi mogu da budu loši i koliko je teško danas naići na pravog, poštenog čoveka sa kvalitetnim karakterom i moralnim vrednostima! Moj otac je bio prek čovek, tvrdoglav! Kada je dobio prvi moždani udar, nije hteo kod lekara govereći: Bog je moj lekar! Bog dao, Bog uzeo, neka je blagosloveno ime njegovo! I posle trećeg moždanog udara je i umro! Ja sam bio slomljen, jer mi je to bio jedini roditelj (majka mi je umrla kada sam imao 3g)! Bio sam slomljen i prazan i ljut na tog istog Boga! Dok sam bio mali, molili smo se tri puta dnevno. Moj otac je imao žuljeve na kolenima od molitve! Nakon majčine smrti, nije se ženio i nije imao kontakta sa drugim ženama 15 godina. Nije pio, ali je voleo da jede i nije mogao da prekine da jede svinjetinu, kao što je vera nalagala! Ok. zaleteo sam se puno sa izlaganjem... Pa da skratim. Svašta nešto sam iskulirao, evo jedino rat još vodim sa cigaretama, ali i to ću da prebrodim! Pre par meseci sam ostavio cigarete šest dana i za tih šest dana sam jeo takođe samo biljnu hranu i odlično sam se osećao! Lažem, jeo sam jaja... to mi ujutru daje snagu! Nisam debeo i imam ubrzan metabolizam... dakle sve sajla do sajle! Grin Onda su me polupanci i rodbina napali kako moram da jedem meso, jer ne unsim proteine pa će mi kroz neko vreme biti loše... i onda sam opet pao! Na poslu svi puše i nije lako... Skinuo sam knjige od Šulca sa neta u pdf formatu i mnoge su mi stvari postale jasnije! Ja bih da se krstim i da mi to bude kao zavet da se ne vraćam lošim navikama! U Boga verujem i verujem Bogu! Ali me popovi mnogo nerviraju, jer smatram da su danas od religije i vere napravili veoma unosan biznis. Ne bitno koja vera je u pitanju! Možda će mnoge da isprovocira ova moja tvrdnja, ali tako je! Ne sećam se da je Jovan krstitelj, kada je krstio Isusa na reci jordanu, tražio isusu neku kintu!?! Smile Smatram da je to uzvišen duhovni čin koji simbolizuje umiranje, zapravo "umiranje greha" i preobraćenje kao nov čist, očišćen od greha! Način na koji adventisti krštavaju, potapanjem u vodu unazad mi je nekako najrelevantniji u odnosu na ono prskanje vodicom, pravoslavnih popova! Glup nisam, a nisam ni nepismen, U bibliji sve piše... ko čita da razume! Moje pitanje je: Moram li uopšte biti kršten da bih zaslužio spasenje!?