#35855
Austrijski potpukovnik August Å mit poginuo je u bici za Adu u Beogradu 1914. godine. Posle strahovitog otpora, srpske jedinice su odbile neprijatelja i posahranjivale vojnike i oficire s obe strane uz vojne poÄasti.
U džepu potpukovnika Augusta Å mita naÅ¡li su neotvoreno pismo koje mu je poslala ćerka iz BeÄa. Preživeli srpski oficiri, na Äelu sa majorom Äukićem, odluÄili su da napiÅ¡u pismo mladoj Austrijanki.
"PoÅ¡tovana gospoÄ‘ice, sa teÅ¡kim srcem i bolom u duÅ¡i, iako smo neprijatelji, prinuÄ‘eni smo da Vam prvi javimo teÅ¡ku vest da je VaÅ¡ neumrli tata, heroj oficir i komandant 32. austrijskog puka, danas herojski pao na Äelu svoga puka, braneći svoga cara, svoju zemlju i svoju zastavu, a u teÅ¡koj borbi na srpskom zemljiÅ¡tu u Adi. Iako ste izgubili oca, imate njim da se ponosite, jer je herojski i dostojno jednog viteza-heroja, pa na polju Äasti, braneći svoju otadžbinu.
U isto vreme Vas izveÅ¡tavamo da smo danaÅ¡njom uputnicom poslali Vam 4.000 kruna, koji smo novac naÅ¡li u džepu VaÅ¡eg pokojnog oca sa pismom i molimo Vas da nas o prijemu ovog novca izvestite, jer nam je mnogo stalo do toga da primite i novac i pismo. VaÅ¡eg oca dostojno smo sahranili sa svim poÄastima, obeležavajući njegov grob jednom primernom krstaÄom, tako da kad se svrÅ¡e ratne operacije i zavede mir, Vi možete sa VaÅ¡om poÅ¡tovanom porodicom doći u Srbiju i naći telo VaÅ¡eg tate pristojno sahranjeno i grob oÄuvan.
Primite naÅ¡e najiskrenije viteÅ¡ko sauÄešće, da Vama i ostalima VaÅ¡ima Bog podari dug i srećan život."
PoÄetkom 1915. godine stigao je odgovor g-Ä‘ice Å mit iz Å vajcarske.
"PoÅ¡tovana gospodo, VaÅ¡e pismo primila sam sa najvećom zahvalnošću, iako je za mene bilo posve kobno, bez obzira na VaÅ¡u utehu. Zaista, ovakva pažnja dostojna je samo srpskih heroja oficira i ja sam Vam za to veÄno zahvalna. Isto tako i novac sam takoÄ‘e primila na Äemu Vam takoÄ‘e hvala. U ovim teÅ¡kim momentima za celu naÅ¡u porodicu, VaÅ¡e pismo je zaista okrepljavajuće, utoliko pre i viÅ¡e Å¡to je naÅ¡ tata zaista zavrÅ¡io svoj život na braniku svoje otadžbine, dostojno svakog divljenja.
Ja sam već sa mnogim mojim drugaricama, uplakanih oÄiju, davala VaÅ¡e pismo da ga proÄitaju i one su zajedno sa mnom plakale i divile se pažnji srpskih oficira heroja. Posle ovog pisma naroÄito cenimo podvige malene srbijanske vojske, koja je dostojna svakog divljenja", navodi se u pismu ćerke poginulog oficira."