---

Patriota i EUnijata, u Njegoševoj pesmi "Orao i svinja"

ORAO I SVINJA
ili naša braća podmićena od Turaka

Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
i ka umije, po svinjski lokaše.

Oraj gordo na krutoj litici
veličava krila odmaraše
i oštraše smrtonosne kandže
bacajući plamene poglede
na sve strane u proljetnje jutro,
k pobjedi se novoj gotoveći.

Nego svinja, kako se naloka,
poizdiže turin obrljani
i ugleda na liticu orla.
Groknu krupno, pa govori orlu:

„Šta tu čučiš na goloj litici,
nesretniče i gladni ajduče,
izgnaniče pod opštim prokletstvom?
Što je tvoja žalosna sudbina?

Prazna slava i grabež krvavi,
pa i s krvlju ručak bez večere.
Pomiri se i predaj ljudima,
viđi ka se živi obilato:

Meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni Å¡to mislim, ni glavu razbijam,
no iza sna na puno korito."

Oraj tresnu, pa prikupi krila,
s prezrenijem odgovara svinji:
„Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života.

Nego ti se čuditi i nije:
svinjski misliš, a svinjski govoriš
To ti sada daju i goste te,
al’ ne zato rašta ti pomišljaš,
no dok malo nakupiš slanine,
pa će odmah maljugom po ciku.

To pogađaš, mi smo grabitelji,
pod vselenskim živimo procesom
opasnosti i krvoprolića;
to su naše igre i pirovi.

No likovi naši ponositi
jesu simbol zemnog veličanstva,
na krunama carskijem blistaju;
jošt se krune diče i ponose
što su lika našega dostojne.“

To izreče, pa hitro poleti,
ka krilata iz luka strijela,
u svojemu nad oblakom carstvu.

Osta svinja u gadnom brlogu
čekajući u čelo sjekiru.

Petar Petrović Njegoš, Pjesme, knjiga I, 208