Predmet diskusije: Centar za Prirodnjacke Studije :: pocetak foruma

Upisao Miroljub Petrovic dana 18.04.2015 08:43
#33417

_Ivan_ - poruka glasi:

Jedanaest godina posle osnivanja prve kolonije, došao je Rodžer Vilijams u Novi Svet. Kao i prvi doseljenici, došao je i on da uživa slobodu savesti; ali, za razliku od njih, on je razumeo – šta je malo ljudi njegova vremena razumelo da je ta sloboda neotudjivo pravo svih, ma kakvo bilo njihovo verovanje. On je bio ozbiljan istraživač istine i zajedno s Robinsonom je smatrao da je nemoguće da je već otkrivena sva svetlost iz Božje Reči. Vilijams je bio »prvi u Hrišćanstvu noveg vremena koji je učio da gradjanska vlast treba da se osniva na slobodi savesti i ravnopravnosti mišljenja pred zakonom.« Izjavio je da je dužnost vlasti da kažnjava zločine, a ne da vlada nad savešću. »Narod ili vlasti«, rekao je on, »mogu odlučiti što je čovek dužan čoveku, ali ako pokušaju da odrede što je čovekova dužnost prema Bogu, onda čine nešto što nije njihovo pravo, i čovek se ne može sa sigurnošću osloniti na njih.

»Nikakav verski uslov ne sme da se traži kao kvalifikacija za vršenje bilo kakve javne poverljive službe u Sjedinjenim Državama.« »Kongres ne može da donese nikakav zakon sa ciljem da uvede bilo kakvu državnu religiju, ili pak da zabrani slobodno ispovedanje neke religije.« »Tvorci Ustava priznali su večno načelo da odnosi čoveka prema njegovom Bogu stoje iznad ljudskog zakonodavstva, i da je njegovo pravo savesti neotudjivo. Za dokazivanje ove istine nije potrebno navoditi razloge; svako je toga svestan u svojoj unutrašnjosti. Svest o tome, uprkos ljudskim zakonima, dala je snagu tolikim mučenicima usred muka i plamena lomače. Osećali su da je njihova dužnost prema Bogu iznad ljudskih naredbi, i da čovek nema prava da gospodari nad njihovom savešću. To je načelo koje svako nosi u sebi, i koje niko ne može da iskoreni.«

Sve to što su oni izjavili je samo spisak lepih želja, kao kad ljude na ulici pitaš: "Šta je za vas ljubav?", "Kako doći do mira u svetu?"... Bog je dao zakone kako država može da opstane, a to su zakoni kojima se u korenu saseca svaki oblik promocije smrti i destrukcije, dok se u isto vreme stalno promoviše moral: "I sve reči ovoga zakona napominji sinovima svojim, i kad ustaješ, i kad ležeš, i kad si na putu..." (5. Moj. 6,7)

Šta mislite o verskim slobodama i slobodi savesti kao temelju jedne države, kao što su propovedali rani reformatori?

Nije moguće da postoje "verske slobode", jer se time legalizuje okultizam, a okultisti će se pre ili kasnije ujediniti protiv one manjine koja pokazuje bar tragove poštovanja Božjeg zakona. Verske slobode su postojale u tragovima u nekim kratkim periodima u nekim državama, ali čim prođe malo vremena sve dođe na svoje - okultisti se okreću protiv manjine koja nije na njihovoj strani. Pogledaj iskustva Jevreja tokom istorije.

Zašto prave teokratije nije bilo nigde osim u Izraelu?

Zato što ako Bog ne forsira teokratiju, ljudi je nikada neće uvesti. Jevreji nisu većinski hteli teokratiju, kad su izašli iz Egipta, pa ih je Bog odveo u pustinju da ta većima pomre, a onda je njihove sinove uveo u Izrael i osnovao teokratsku državu. To je trajalo par decenija i vremenom propadalo jer ljudi neće teokratiju, a u isto vreme nema elite (minorne manjine) koja će imati duhovnosti i snage da preduzme radikalne korake i zavede red u državi. Nekada je dovoljno da Bog ima samo jednog čoveka da povede narod u teokratiju, ako je rad tog čoveka praćen Božjom natprirodnom silom, a narod ima bar malu svest o moralu i Božjim zakonima.

Postojao je određeni oblik teokratije i kod nas, u vreme cara Dušana, Skenderbega, Leke Dukađina, vladike Danila, vladike Save, Šćepana Malog i Njegoša, a to je postojalo kad je lider države bio teološki pismen, i principijelan i odlučan da primeni Božji zakon po svaku cenu.

Ima li tu mesta za ovakve ideje: "Bog jedino ima CPS kao opciju za formiranje pravoslavne drzave"?

Ja se malo šalim, ali sam i ozbijan. Ne bih da se hvalim, ali CPS je jedina ekipa ljudi na našim prostorima, a i šire, koja promoviše sve životno važne koncepte: teologiju, kreacionizam, prirodnu medicinu, organsku poljoprivredu... i trudi se da živi po tome, kao i da drugima omogući i olakša da tako žive. Smisao postojanja CPS-a je da pomaže ljudima u tom smeru, i da nema ovako sjajnih rezultata, kao što ima, mi ne bismo radili ovaj posao. Svakoga dana dobijamo e-mailove ljudi kojima se život promenio zbog gledanja naših videa, čitanja naših knjiga, i primenjivanjem tih informacija u praksi. Ljudi me često zaustavljaju na ulici i zahvajuju se na emisijama i informacijama koje su dobili preko internetan. Da nema tih pisama i zahvalnosti ljudi sa svih strana, odavno bih stavio katanac na bravu CPS-a.

Zbog svega toga što se dešava, gde vidim da Bog snažno gura sve što radimo, krenuli smo u neke ambicioznije projekte, kao što je projekat u Izraelu. Ja sam se nekada plašio da odem u Izrael jer sam smatrao da sam mali i grešan (što i jesam), i da je pitanje da li ću ikada tamo otići. Onda je Bog sklopio kockice da odem i pokazao mi na tom i drugim primerima da On ne radi preko savršenih ljudi (takvih nema), nego preko onih koji se trude i rade, i koji su mu verni.

Bog mi je omogućio da posetim i Ameriku i druge države, da vidim šta se tamo radi, i na moje veliko razočarenje video sam da se tamo skoro ništa ne radi, da je opšte rasulo, možeš od nekih retkih pojedinaca da pokupiš neke informacije i to je sve. Ne postoje ljudi, ni grupe ni pojednicni, preko kojih može da se pokrene neki ozbiljan projekat ni na lokalnom nivou, a ni na nivou države.

Kada je jedan čovek iz inostranstva, koji je intelektualac i upućen u dešavanja u svetu, došao na dva dana u posetu CPS-u, kada je u praksi video šta mi radimo i šta pričamo i planiramo, kada smo ga poveli na par lokaliteta po Srbiji, on je ushićeno rekao: "Vidim ja da će Bog preko CPS-a da obrati Izrael."

Da se razumemo, ja se ne zanosim takvim idejama, ali priznajem da mi prija kad ljudi prepoznaju kvalitet našeg rada i to je jedini razlog zbog kojeg postoji CPS. Da je rad CPS-a vođen Božjom rukom svedoče i ogovaranja i pljuvanja protiv nas na internetu, kao i naš progon od strane sistema (meni su zabranili da sudiram na beogradskom univerzitetu, hapsili su me, čerečili preko medija, proganjali moje saradnike...). Više smo ja i CPS pljuvani preko interneta nego srpski patrijarh ili neka druga verska zajednica ili grupa u Srbiji (jedino su Jevreji, kao narod i država, više napadani i satnizovani).

Moje iskustvo sa Bogom je da sam pravio razne velike planove u životu, a Bog je imao mnogo veće planove od tih mojih planova i omogućio mi je da učestvujem u njima i da ih realizujem. To se desilo mnogo puta. Zato ne isključujem da može da se desi nešto još veće. Sve je moguće da se desi, ne zato što smo ja i ekipa CPS-a mnogo pametni i pobožni, nego zato što Bog na terenu nema ljude za velike poduhvate. Bog može da upotrebi i magaricu za ostvarenje svojih ciljeva, ali da prepustimo Njemu kako će da obavlja svoj posao.