Predmet diskusije: Centar za Prirodnjacke Studije :: pocetak foruma

Upisao Petar Vlahovic dana 14.01.2015 11:24
#32846

Ovde imamo da se prvi i četvrti deo stiha odnose na isti zahtev, a drugi i treći se odnose na istu konstataciju. Ovo su najjednostavniji primeri paralelizma da bi razumeo biblijski tekst o kojem pričamo. Postoje i složeniji oblici paralelizma. A nekada su čitavi stihovi i odeljci uključeni u paralelizam.


Jedno je paralelizam, koji zaista postoji na mnogim mestima u Tanahu, a sasvim je drugo ono što radi pisac NZ kada vadi tekst van konteksta i primenjuje ga na njemu proizvoljne dogadjaje, koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa proročanstvom. Ne može pod parolom paralelizma da se promoviše klasični gnosticizam, jer niti je Juda dete Rahele - njena deca su Josif i Venjamin, pa bi u tvom slučaju Lea trebalo da bude ta koja plače da bi postojala bar neka nategnuta simbolična veza - niti plač Rahele za djecom u rasejanju (koja su živa i vratiće se jednog dana) ima bilo kakve veze sa navodnim pokoljem djece.

Evo paralelizma : Psalm 119;105 :
Reč je tvoja svetiljka nozi mojoj, i svetlost stazi mojoj.
Jasan je paralelizam u okviru tekstualne jedinice tj konkteksta, a nigde se prva polovina ovog stiha ne povezuje sa svojom drugom polovinom u NZ.

Informisao sam se na internetu, pročitao sam ceo forum i čitam i izučavam Bibliju. Ovo na šta ti misliš se ne može nazvati paralelizmom, jer je to stilska figura karakteristična za jevrejski poeziju (paralelizma ima u Tanahu i mimo poezije, ali je u peoziji najzastupljeniji). Ti povlačiš paralele, i to je tvoje slobodno pravo, ali isto tako se može povući paralela u primeru o pećini i Muhamedu koji sam naveo. Razlika je samo što ti prihvataš NZ, a neko drugi Kuran, dok hebrejski tekst jasno kaže o kakvom se plaču radi, i svaki jevrejski pastir koji je to čitao, i bilo koji drugi Izraelac ili pripadnik nekog drugog naroda bi razumeo tekst onako kako i piše – Rahela plače jer su joj deca u izgnanstvu, ali će se vratiti. Celo 31 poglavlje je fantastična slika o obnovi Izraela. Sta kaze prvi stih:
„U to vreme, govori JHVH, „biću Bog svim Izraelovim porodicama i one će biti moj narod.“ Stihovi od 2-14 se nesumnjivo odnose na to vreme obnove Izraela, isto važi i za stihove 16-40, ali samo 15. stih se odnosi na neki drugi dogadjaj? Bog koji govori preko proroka jasno kaže zbog čega Rahela plače. Reći da plače zbog nečeg drugog je učitavanje u jasnu proročku reč koju može svako da razume.

Kada su u pitanju proročke knjige, one se ne mogu razumeti tako što se uzme jedan stih i on tumači bez ikakvog predznanja.


Upravo to rade NZ pisci! Uzmu jedan stih van konteksta, često puta ga i izmene u skladu sa svojim verovanjima (Tora to najstrožije zabranjuje), i onda ga proglašavaju ispunjenjem proročanstva i dokazom Isusovog mesijanstva. Na takav način svako može biti Mesija.

I što se toga tiče, potpuno se slažem – kontekst se mora poštovati.

Takođe, stvari vezano za Plan Spasenja i dolazak Mesije, i sve drugo, bilo je poznato ljudima i pre nego što su Mojsije i proroci zapisivali svoje knjige. Tu mislim da glavne događaje iz Plana Spasenja. Da će Mesiju roditi devica znalo se pre nego što su proroci zapisali u Bibliji.


Znalo se kod pagana, kod Jevreja nikad, što potvrđuje i činjenica da Jevreji nikada tokom istorije nisu prihvatili Isusa za Mesiju, jer ne ispunjava jasne kriterijume Tanaha.

Ali ovo ću da ostavim za sledeće pitanje, tako da u ovom postu neću ići dalje.


Da su i neznabošci mogli da znaju o Mesiji, svedoči dolazak tri neznabožačka cara u posetu Isusu prilikom Njegovog rođenja.


Nisu to bili neznabožački carevi, već mudraci sa istoka koji su se bavili nekom vrstom magije (bukvalno piše magi, množina od magos, odatle naša riječ mag ili mađioničar).

S druge strane, to što nešto piše u NZ ili Kuranu nije relevantno u našoj priči o Mesiji iz Tanaha.


Dakle, kada jedan nepismeni jevrejski pastir iz 15. veka pre Hrista, ili iz 1. veka, čita Mojsija i proroke, i kada Petar Vlahović iz 21. veka čita isti tekst, postoji velika razlika, jer nepismeni jevrejski pastiri imaju predznanje, oni su od malih nogu učeni religiji, Planu Spasenja, znaju hebrejski jezik da govore (ne znaju da čitaju i pišu, što nije mnogo bitno u tom trenutku), znaju jezičke strukture svog maternjeg jezika, a u biblijskim knjigama imaju nacrtano o stvarima sa kojima su već upoznati, samo što je ovde nacrtano da se ne bi zaboravilo, kao i da buduće generacije, koje odrastu sa lošim vaspitanjem, mogu da čitaju Bibliju i Božje poruke, i da krenu pravim putem.


Znaš, jeste mi u poslednje vreme čudno, kako to da Jevreji koji poznaju i Tanah i hebrejski tekst, i kulturu, i kontekst, pa i istoriju nisu shvatili ko treba da bude Mesija, a shvatili pagani iz Grčke i Rima koji o konceptu Mesije ništa ne znaju. Čak i Nehemija Gordon koji poznaje i starohebrejski, i starogrčki i aramejski ne može da prepozna Isusa kao Mesiju...

Ne postoji hrišćanin koji je proučavao Tanah pa nakon toga pročitao NZ i onda prepoznao i prihvatio Isusa za Mesiju. Svi oni prvi poveruju na osnovu nekih priča i onda samo idu u Tanah da traže „paralele“, tipove i sl. jer normalnog proročanstva koje je ispunio ne mogu naći.


Dakle, plač u nekom malom selu ne može nikako da bude povezan sa plačem celog naroda zbog rasejanja.

Znači kada Rahilja (najdraža Jakovljeva žena) koja je sahranjena u Vitlejemu plače zbog toga što joj deca (Jevreji) (Rahela ovde predstavlja Jefrema ili Efraima što se jasno vidi iz teksta u 18. stihu, Josifovog sina, koji je sinonim za Dom Izraelov ili Severno Carstvo i njihov odlazak u Asirsko ropstvo... Juda je Južno cartsvo kojim je vladao David i od koga potiče većina današnjih Jevreja, a oni su otišli u Vavilonsko ropstvo) nisu tu, to ne može da se poveže sa izgnanstvom Jevreja, a može sa nekim pokoljem u Vitlejemu (o kome, zapravo, nemamo nijedan pisani dokaz).



Vidim da si postao stručnjak za grčki jezik.


Pa trudim se, učim. Inače, na ovom sajtu možete pogledati uporedo original sa prevodom. Ujedno, možete da vidite koja reč se u originalu koristi: http://biblehub.c...is/1-1.htm

Ceo Novi zavet su pisali Jevreji, kao i Stari zavet, i to na hebrejskom jeziku, i pusti grčki jezik.


Pa pošto nema hebrejskog teksta NZ, moram da se oslanjam na grčki.

A ako je pisan na hebrejskom, zar nije onda logično da će Bog da sačuva Svoju Reč (kao što je slučaj sa Tanahom) a ne da čitamo neke prevode prevoda koji se čak i između sebe toliko razlikuju da danas nemamo dva ista izdanja NZ, što, opet, nije slučaj sa Tanahom.

S druge strane, kada se pažljivo pročita, hebrejski prevod grčkog originala Mateja donosi mnogo više problema za hrišćanstvo nego što ih rešava. Planirao sam da i tu temu pretresemo u nekom od narednih postova.

Dakle, Isus nije lažovčina, nego si ti saznao dve stvari iz teoligije, truješ se lažima na satanističkim sajtovima, i onda padaš u vatru i pričaš gluposti.


Pa zabavio sam se žestoko upravo dvema temama:
-Proročanstva o Mesiji i koncept Mesije u Tanahu i,
-Koncept pokajanja.

Pusti ti "uobičajenu interpretaciju".


Pa ja govorim o tvojoj interpretaciji sa onih predavanja.

Primer paralelizma iz ovog poglavlja, o kojem sam govorio na forumu, odnosi se naročito na poslednja dva stiha, gde se prvi delovi stihova odnose na jedan događaj, a drugi delovi na drugi događaj, a generalno se bave sličnom pričom. Slične strukture imamo i ranije.


Kakve veze ima paralelizam u određenim odeljcima Tanaha (koji postoji) sa time što neko uzima stihove van konteksta i onda ih tamači ultra simbolično, kako bi stvorio prividnu sliku o ispunjenim proročanstvima (koja očigledno ne postoje)?!

I na osnovu čega si došao do zaključka da postoji neka "proročka godina" i da traje baš 360 dana (broj dana u godini koji je potreban da bi se priča o ubistvu Isusa nekako uklopila u scenario Danila)?


Sa gornjim obrazloženjima sam objasnio i ostale tvoje prigovore, pa ako budeš imao još nekih pitanja, javi, ali gledaj da budeš koliko-toliko pristojan. Ja sam spreman da ti odgovaram na pitanja, ali ako budeš bio drzak, i ako se budeš osiono ponašao, onda ćeš biti uskraćen za moje odgovore.


Nije baš da si objasnio, jer zaista ne vidim da si odgovorio ni na jedan od tri prigovora o Danilu koja sam naveo. Ja nikog nisam vređao, niti omaložavao. Postavio sam par pitanja i potpitanja. Ja jednostavno ne želim da se u tumačenju jednostavnih biblijskih proročanstava oslanjam na alegoriju, tipove i antitipove i ostala tumačenja teksta, koja su veoma često subjektivna, i mogu da imaju bezbroj značenja, već se baziram na osnovno i konkretno značenje koje ima mnogo veću vrednost od alegorijskog, a to ne znači da sam drzak i bezobrazan.

Naprotiv, to znači da Bibliju istražujem sa objektivnog stanovišta i ne želim da neke moje pretpostavke utiču na ono što pročitam i na zaključke koje ću iz toga da izvedem.

Pozdrav.