#19
Vladika o nemoralu izmedju dva Svecka rata.
Grešili smo, i ispaštali smo.
Uvredili smo Gospoda Boga, kažnjeni smo.
Ukaljali smo se svakim nevaljalstvom, oprali smo se krvlju i suzama.
Pogazili smo sve što je precima bilo sveto, zato smo bili pogaženi.
Imali smo školu bez vere, politiku bez poštenja, vojsku bez rodoljublja, državu bez Božjeg blagoslova. Otuda nam propast i škole, i politike, i vojske, i države.
Dvadeset godina patili smo se da ne budemo svoji, zato su nas tu?inci poklopili svojim mrakom.
Dvadeset godina ruganja precima, što su se privoleli carstvu nebeskome, zbog toga gubavog nam carstva zemaljskog gubitak. Kakvom smo merom merili Boga i svoje pretke, tako nam je odmereno.
Ipak, dobili smo pomilovanje. Za uvrede mislima i re?ima i delima, za bezbrojne ne?uvene uvrede Njegovog Veli?anstva Cara nad carevima, Gospoda Boga, u toku punih 20 godina, bili smo osu?eni na smrt. Osuda je po?ela da se izvršuje. I ubijen je svaki osmi Srbin. Onda je smrtna kazna ublažena, te smo osu?eni na ve?itu robiju, na ve?ito robovanje u okovima Nemaca. Ali, kad je zemlja srpska provrela od krvi i suza sirotinje raje, kad su slavske sve?e sužanja paljene mršavim rukama i gašene suzama, i kad su molitve srpskih pa?enika pokrenule an?ele i svetitelje da izmole od Boga milost, tada je Sve milostivi ponova ublažio kaznu, pa je ve?ito robijanje sveo na dve godine robije. Za dvadeset godina svoga zlotvornoga života dobio je narod srpski svega dve godine robije. Zar to nije bogovska milost? Zar bi se mogao na?i na zemlji car koji bi trpeo dvadeset godina grdnje i poruge, pa da ipak ovako pomiluje svoje psova?e i ruga?e? Nikad i nigde. Ovolika milost dolikuje samo Gospodu Bogu našem.
Kojim putem sada da po?emo? Ne onuda, samo ne onuda, kojim smo hodili dve decenije.
Šta sada da radimo? Sve samo ne ono što smo radili u vremenu izme?u dva Svetska rata.
Da ne grešimo, te da ponova ne ispaštamo.
Da ne vre?amo Cara Gospoda Boga, te da ne zaslužimo još ve?u kaznu, avaj, bez pomilovanja.
Da se ne kaljamo nevaljalstvom, te da se ne bi morali ponova prati svojom krvlju i svojim suzama.
Da ne gazimo svetinje predaka naših, te da ne bi opet bili pregaženi.
Neka nam škola bude sa verom, politika sa poštenjem, vojska sa rodoljubljem, država sa Božjim blagoslovom.
Neka se svaki vrati Bogu i sebi; neka niko ne bude van Boga i van sebe, da ga ne bi poklopila jeziva tama tu?inska, sa lepim imenom i šarenom ode?om.
Neka se svak, ko je srpski rodoljub, pašti da zadobije carstvo nebesko, kojim se jedino može održati carstvo zemaljsko na duže vreme.
Kad je naš narod rekao: pravda drži zemlju i gradove, kao da je rekao: carstvo nebesko drži carstvo zemaljsko. Jer, pravda je jedna sila od mnogih sila carstva nebesnoga. Jedna druga sila jeste vera, tre?a ljubav, ?etvrta isti na, peta milost, šesta mudrost, sedma ?istota, i tako skoro bez broja i bez kraja.
Razmislite koju od ovih sila imate, a koju nemate. Po žurite da ih sve zadobijete. Tako ?ete biti savršeni kao Otac vaš nebesni što je savršen. Tako ?ete odoleti mra?nim silama pakla, koje su bile preovladale našom državom, koje ?e nas i u se?anju dugo moriti kao što mori strašan san. I tako ?ete najzad, oružani silom nebeskom, najbolje potvrditi i svoje rodoljublje i svoj naziv pravoslavnih hriš?ana. Neka vam je na pomo? Gospod Hristos, sa Ocem i Duhom Svetim na vek veka. Amin.
KROZ TAMNI?KI PROZOR - VLADIKA NIKOLAJ
PORUKE SRPSKOM NARODU IZ LOGORA DAHAU
I