Upisao
Johanan dana 06.06.2013 11:36
#5
Zanimljiv interview s psihoterapeutom (bivsa lezbijka)
U DOTICAJU SA ŽENSKOM DUŠOM -Razgovor s psihoterapeutkinjom Diane Eller-Boyko
Zaljubljujući se u drugu ženu, ona zapravo traži vezu sa samom sobom. Gledajući na lezbijstvo u razvojnom smislu, pretpostavljam da traži sjedinjenje s arhetipskom „dobrom majkom“. Naravno, to nije model koji vrijedi za sve žene koje se smatraju lezbijkama. Svaka je jedinstvena. Ali to se dogaÄ‘a kod većine klijentica koje sam imala… a to je i moja osobna priÄa.
Eller-Boyko je jungijanska psihoterapeutkinja. Ima privatnu praksu u Redlandsu, Kalifornija. Udata je, ima dvoje djece. Drži predavanja i nastupa na radiju i televiziji.
Joe Nicolosi: Vrlo su rijetke psihoterapeutkinje koje rade s lezbijkama u tranziciji, pa Vas molim da nam predstavite svoj rad.
Diane Eller-Boyko: K meni dolazi klijentica jer je upletena u lezbijsku vezu. Kaže mi otprilike ovim rijeÄima: „Veza sa ženom mi je kao ispunjenje neke davne Äežnje. Kao povratak kući“. Kada to Äujem, znam da joj nedostaje neÅ¡to od ženskoga. Ženski ideal – ono kreativno, izražajno, intuitivno, receptivno, empatijski, povezano s materijom i s duhom – nekako se izgubilo.
JN: Å to to znaÄi?
DEB: Zaljubljujući se u drugu ženu, ona zapravo traži vezu sa samom sobom. Gledajući na lezbijstvo u razvojnom smislu, pretpostavljam da traži sjedinjenje s arhetipskom „dobrom majkom“. Naravno, to nije model koji vrijedi za sve žene koje se smatraju lezbijkama. Svaka je jedinstvena. Ali to se dogaÄ‘a kod većine klijentica koje sam imala… a to je i moja osobna priÄa.
JN: ZnaÄi i vi ste imali tranziciju s lezbijstva…
DEB: Da, uz pomoć jedne vrlo mudre i iskusne jungijanske analitiÄarke. Kao psihoterapeut vjerujem da klijenta ne mogu odvesti dalje od toÄke na koju sam sama doÅ¡la u svom razvojnom procesu. Da bih svojim klijenticama mogla olakÅ¡ati njihovo povezivanje s njihovom podsviješću, moram i sama ostati duboko povezana s mojom vlastitom podsviješću.
JN: Kako poÄinje terapija?
DEB: ObiÄno najprije gledamo bliske odnose koje ima klijentica. Za nju ne će biti iznenaÄ‘enje to, Å¡to se rijetko može naći arhetipska „dobra majka“. Tko je od nas imao majku koja je ono žensko u nama oblikovala u njegovom najistinskijem obliku? Majku koja je bila na raspolaganju, empatiÄna, nazoÄna i posve receptivna? Kod lezbijki, majka najÄešće nije bila tu. Tijekom terapijskih susreta to obiÄno izaÄ‘e na vidjelo. Majka je najÄešće bila previÅ¡e zaposlena i nije bila na raspolaganju, bila je odvojena od svoje vlastite ženskosti i Äesto je imala negativan odnos prema muÅ¡karcima.
JN: Kako definirate ženskost?
DEB: Realnost ženskosti je… vrlo bogato, povezano, senzualno, receptivno, mudro, brižno, sveobuhvatno iskustvo. Ženskost slavi nebo i zemlju, obuhvaća tijelo i duh i naravno, ona je bitan komplementarni element muÅ¡kosti. To vam možda zvuÄi poetski, melankoliÄno, magiÄno – možda ne-kliniÄki. Ali ako želimo pristupiti ženama, moramo vidjeti ono Å¡to one vide i govoriti jezikom kojim one govore.
JN: Kakav je to jezik?
DEB: Mi se povezujemo s onim ženskim u nama putem snova, pripovijesti i kreativnog izražavanja.
JN: To je vrlo razliÄito od onoga Å¡to vidim kod svojih muÅ¡kih klijenata.
DEB: Do žena se ne može doprijeti tradicionalno muÅ¡kim naÄinom razmiÅ¡ljanja – logiÄkim, analitiÄkim, bez emocionalnog izražavanja. Ženu privlaÄe druge žene zato Å¡to traži povezanost srca i duÅ¡e. Možda to nikada u životu nije imala, možda druÅ¡tvo od nje traži da radi i zaraÄ‘uje za sebe umjesto da se bavi svojim vlastitim vrtom. Ona uspijeva shvatiti zanos, vitalnost, kreativnost i duÅ¡u, koji su doista bit ženskosti. Kada su zajedno u tom jeziku, u tom tonu, žene nalaze hranu.
JN: Koja podruÄja istražujete sa svojim klijenticama?
DEB: Gledamo ne samo njezinu osobnu prošlost, nego i okoliš – kulturni, povijesni, vjerski… gledamo unatrag u ono vrijeme kada je ženskost bila živa, kreativna, poštovana… povezana sa svetim. Vrijeme kada su žene bile slavljene zbog onoga što ženskost nudi i kada su muškarci bili slavljeni zbog njihove muške snage i djelovanja. Tražimo u kulturnom i psihološkom smislu žensku srž našega bića. Pogled unazad pomaže klijentici da vidi kulturne i vjerske pomake i pomake u njezinom psihološkom razvoju koje su dovele do erozije i devaluacije ženskoga duha.
JN: Kada ste govorili o ženskoj biti sjetio sam se svoje majke i Jennie, moje bivše tajnice koja je sada u mirovini, koja je bila utjelovljenje empatije i ženskosti.
DEB: Mislim da se prava ženskost nekako izgubila. Današnja feministica je ljutita, agresivna, muškobanjasta i izgubila je svoje posvećeno mjesto kod kuće.
JN: … I u našoj kulturi.
DEB: NaÅ¡a kultura se divi muÅ¡kosti – snazi, dominaciji, postignuću, težnjama. To u mnogim ženama stvara neurotsku podvojenost u odnosu na njihovu autentiÄnu narav. Žena potiskuje svoju unutarnju bol i patnju i pokuÅ¡ava se identificirati s muÅ¡košću. Zbog neizlijeÄenih mjesta ranjene ženske psihe ona postaje agresivna i glasna. Mnoge su žene danas depresivne, zatvorene, pretjerano aktivne.
JN: ÄŒini se da u naÅ¡oj kulturi postoji snažni militantni feministiÄki element.
DEB: Lezbijstvo se priliÄno prirodno povezuje s tim feminizmom. U lezbijskoj zajednici Äujete: „Ne trebaÅ¡ muÅ¡karca, možeÅ¡ sama.“ Ili: „Čemu služe muÅ¡karci? Oni hoće samo jedno. Tko ih treba?“ To, kombinirano s buntovnim odbijanjem receptivnosti, je sastavni dio lezbijstva. A receptivnost je sama srž ženskosti. Umjesto da ratujemo s muÅ¡karcima trebali bismo vratiti životvorni duh ženskosti – u sebe i u naÅ¡e druÅ¡tvo.
JN: Mislite da je to povezano s likom majke?
DEB: Mislim da jest. Majke koje ne cijene ženskost u sebi nisu raspoložive, otupe, postaju deprimirane, srdite, kompulzivne – žive od neurotskih rituala kojima se služe da bi ispunile svoju unutarnju prazninu. To ranjava njihove kćeri, pa kćeri prenose taj ranjeni ženski duh na sljedeću generaciju.
JN: Kako svojim klijenticama pomažete da se povežu sa svojom ženskošću?
DEB: Gledamo na koji naÄin žive svoj izvanjski život i kako ih to spreÄava da budu povezane sa svojom unutarnjom ženskošću. Hranu će naći u sebi. Umjesto da gleda neku drugu ženu, pokuÅ¡at ću je povezati s izvorom koji je u njoj samoj. Kada se ispuni ženskošću, hranu koja joj je potrebna naći će u svojoj vlastitoj dubini. Tek kada se tako hrani iz svoje dubine moći će stupiti u vezu s muÅ¡karcem.
JN: ZnaÄi da je u terapiji rijeÄ o traženju ženskosti u sebi.
DEB: Da. Kad je žena odbacila svoju vlastitu ženskost, ona plaća cijenu. Sjedinjujući se s nekom drugom ženom, ona se pokušava sjediniti sa samom sobom, ali ta vrsta sjedinjenja ne može iscijeliti psihu. S drugom ženom će imati samo iluziju cijelosti. Nastavit će je progoniti sjena koja predstavlja sve one razvojne potrebe koje nije zadovoljila.
JN: Dok vas sluÅ¡am ne mogu ne misliti na svoj rad s muÅ¡karcima – i oni pokuÅ¡avaju stupiti u kontakt s muÅ¡košću u sebi, s onim Å¡to nisu dobili od svojih oÄeva.
DEB: Da, Äini mi se da je to nasljeÄ‘e koje imaju i jedni i drugi. Majke su Äesto bile odvojene od svog vlastitog ženskog identiteta, bile su psihiÄki podvojene. Postale su maskulinizirane, to znaÄi da hoće raditi, Äiniti, postizavati, usmjerene su na neki cilj. Žene su postale borci koji kažu: „Mogu biti poput muÅ¡karca“. Zbog toga su morale žrtvovati neÅ¡to vlastito, neÅ¡to vrlo bogato i vrlo lijepo.
JN: Naša je kultura postala konfuzna.
DEB: Da. Polazeći od te toÄke u terapiji idemo sve dublje i dublje. Tražimo tu ženu i povezujemo se s njom. Mnogo radim sa snovima i simboliÄkim jezikom. Radim s izvorom boli, sa sjenom.
JN: Radite iz jungijanske perspektive.
DEB: U smislu simboliÄkog jezika da. Želim da se povežu sa ženskim iskustvom, a to znaÄi uzeti si vremena za tiÅ¡inu i samoću. To je ono Å¡to Virginia Woolf naziva „moja vlastita sobaâ€. Ona se povezivala s neÄim kreativnim i živim, iako je njezino traženje poÅ¡lo u krivom smjeru, a život joj je zavrÅ¡io tragiÄno.
JN: Žene dakle traže kreativnost, mirnoću, usredotoÄenost…
DEB: Da… neÅ¡to umjetniÄko, živo i Å¡areno. To je bit onoga Å¡to žena traži u drugoj ženi. Kada se povežu na taj naÄin, mogu se pojaviti lezbijski osjećaji. Bogato emocionalno iskustvo postaje seksualizirano. No ovdje nije toliko rijeÄ o seksualnosti. Veza s drugom ženom vodi je u njezin vlastiti unutarnji život, u onaj dio nje same gdje poÄinje osjećati svoju vlastitu žensku narav. To je dio gladi za Bogom koju svi mi ljudi osjećamo, prirodna težnja za povezivanjem i duhovnim iskustvom. Upravo zato se lezbijske veze Äesto doživljavaju kao povezivanje dviju duÅ¡a.
JN: Kod mojih muÅ¡kih klijenata vidim da ti momci imaju snažnu potrebu za povezivanjem, ali kod njih se to dogaÄ‘a na viÅ¡e tjelesan naÄin. MuÅ¡ki pristup viÅ¡e izgleda kao: „Zajedno ćemo se popeti na vrh brda i hrvat ćemo se“.
DEB: Da, to je jako razliÄito. Neke od žena koje poznam – književnice, filmske redateljice – to povezivanje nalaze u ženskim pokretima. Tamo nalaze neÅ¡to Å¡to ih obogaćuje. Ako želimo raditi sa ženama moramo razumjeti Å¡to ih to tamo tako privlaÄi, umjesto da odbace te skupine jer nisu niÅ¡ta viÅ¡e nego mrziteljice muÅ¡karaca.
JN: Neki od muÅ¡karaca s kojima radim su bili u gay-pokretu i tamo su naÅ¡li osjećaj slobode i osloboÄ‘enja koji se kasnije pokazao vrlo povrÅ¡nim. Ideal samopouzdanja, individualizma, življenja svoga spola je privlaÄan i za muÅ¡karce. Kada ih pitam „Koji je vaÅ¡ ideal muÅ¡kosti?“, kažu da ih privlaÄi muÅ¡karac koji je muževan, otvoren, samouvjeren i odvažan.
DEB: U naÅ¡em druÅ¡tvu djevojka prima poruke koje ju potiÄu da preuzme ulogu koja dokida dio njezinog ženskog identiteta. Odrasta s reklamama koje od nje prave predmet muÅ¡ke seksualne požude.
JN: To je karikatura, a ona joj se pokušava prilagoditi.
DEB: Ženskost ne znaÄi postati karikaturalan seksualan objekt. Žena može biti jednostavna i nositi vrećastu odjeću. I to je dio ženskosti – biti povezan sa zemljom, uzgajati povrće, obraÄ‘ivati zemlju. Postoji joÅ¡ jedan nesporazum – da mora biti pasivna i uvijek stati na posljednje mjesto. U terapiji se uklanjanju sve te pogreÅ¡ne predodžbe.
JN: S koliko ste lezbijki radili?
DEB: One su većina moje klijentele… oko 50. Žene Äesto ne ostanu dovoljno dugo na terapiji. Ne žele ići do kraja. To je težak i zahtjevan posao. Kod muÅ¡karaca to je eksplicitno seksualno pitanje. Žene nisu u seksualnoj agoniji. One lakÅ¡e mogu prekinuti seksualno ponaÅ¡anje, ali će naći skupinu žena s kojima će se družiti i tako se hraniti. Žene koje nastavljaju terapiju imaju duhovnu i moralnu odskoÄnu dasku s koje polaze, i žele razviti integriran smisao svoje ženskosti. ÄŒesto kažu: „Ne želim živjeti sama do kraja života – želim postati sposobna za vezu s muÅ¡karcem“. To su one koje nastavljaju terapiju.
JN: Kako dolazi do toga da postaju sposobne za spolni odnos s muškarcem?
DEB: (smijeh) To mora biti Äovjek koji ih doista prihvaća! Da bi žena odbacila neÅ¡to od svoje muÅ¡kobanjaste persone i povezala se sa svojim ženskim srcem koje se prije nije usuÄ‘ivala otkriti, ona treba steći veliko povjerenje i osjećaj sigurnosti.
Kako rekoh ranije, sve je ovo i dio moje osobne priÄe. Sve se ne može primijeniti na svaku klijenticu, a ja im svoja iskustva ne namećem ako ne odgovaraju njihovoj realnosti. Opisala sam ono Å¡to sam ja doživjela. Morala sam iskorijeniti svoje staro žensko ja i zamijeniti ga novim. Moja priÄa ne prestaje danas. Za sve nas, rast je doživotan proces razvitka i individualizacije.
#7
Alkohol je stetan u najmanjim kolicinama. Po Bibliji, u religijske svrhe se koristi iskljucivo sok od grozdja. I izvan religije se i u stara vremena koristio sok od grozdja. Pogledaj 1. Mojsijeva 40,11.
Kakav je stav židoskih vjerskih vođa oko tog pitanja?
Savremene jevrejske religijske vodje dopustaju u malim kolicinama.
Znam da ste o ovoj temi već govorili, ali meni to nije baÅ¡ jasno. Vi ste govorili, ako se ne varam, da je u originalnom prijevodu ista rijeÄ za vino i za sok od grožđa. Po Äemu mi možemo znati na Å¡to se rijeÄ odnosi?
U hebrejskom postoje dve reci koje se kod nas prevode kao "vino" - "tirosh" - sto oznacava "sok u grozdju", i "jajin" - sto oznacava iscedjen sok. Podrazumeva se da ne treba pustiti da se sok pokvari i usmrdi (da postane alkohol) pa da se onda pije.
Postoji li i je li prije postojao zakon koji je pobožnim ljudima branio alkohol (ako se ne varam, Bog je iskljuÄivo Levitima zabranio alkohol i to samo dok rade obred žrtvovanja, dok za ostatak naroda to nije naglaÅ¡avao)?
Nema potrebe da se naglasava da ne treba jesti pokvarenu hranu. Levitima je bilo zabranjeno da piju sok od grozdja i da jedu grozdje jer se ono lako kvari,
I kako objašnjavate Noino pijanstvo (piše da je pio vino i napio se, pa se skinuo u šatoru i takvog ga vidio jedan od sinova, kojeg je on kasnije prokleo)? Mislim da se iz ovog primjera vidi o kakvom se prijevodu radi, jer se od soka ne bi napio..
Ocigledno da pre Potopa nije bilo kvarenja i delovanja bakterija na taj nacin, pa da Noje nije znao, a mozda mu je onaj polupani sin Ham to podmetnuo. Ne znamo detalje.
I evo jedno pitanje nevezano uz ovo... Kad po našem kalendaru ove godine pada Jom Kipur?
To se jos ne zna jer mora da se posmatra mlad mesec u Izraelu da bi se znao tacan pocetak sedmog meseca. Pada negde u septembru, ali znacemo tacno kad pada negde u avhustu. Mozes da pratis na donjem linku:
www.karaite-korne...
